Priča o tome kako posao javnih institucija u Hrvatskoj obavljaju građani
Kako je sve počelo
Pred godinu dana pisali smo o dva disciplinska postupka provedena u Hrvatskoj komori fizioterapeuta protiv Gorana Cvetojevića i Draženke Šarić Šimić. Oni koji redovito prate našu stranicu znaju da je zbog teksta o disciplinskom postupku protiv Gorana Cvetojevića HKF pokrenuo kazneni postupak radi kaznenih djela klevete i uvrede protiv autorice teksta Ivane Zelić. Zelić je nepravomoćno oslobođena po svim točkama privatne tužbe, ali kao što smo i predvidjeli, HKF je prošli tjedan uložio žalbu na presudu i tako pokrenuo drugostupanjski postupak.
U navedenim disciplinskim postupcima, disciplinski okrivljenici su isticali da Povjerenstvo za fizioterapeutsku etiku i deontologiju zastupa diplomirani pravnik Ante Klarić, iako nije niti odvjetnik niti zaposlenik HKF-a. Prema hrvatskim propisima, pružanjem pravne pomoći kao zanimanjem tj. uz naplatu, smiju se baviti samo odvjetnici te uz određena ograničenja, profesori i docenti pravnih predmeta na sveučilištima u RH. Pravnici zaposleni u privatnom ili javnom sektoru pružaju pravnu pomoć svojem poslodavcu, ali su zaposleni na ugovor o radu, prema tome radi se o radnom odnosu. Onaj tko se neovlašteno bavi pružanjem pravne pomoći uz naplatu čini kazneno djelo nadripisarstva, za koje je propisana kazna zatvora do 6 mjeseci.
U oba postupka prigovor je odbačen uz obrazloženje da je komorski Pravilnik o disciplinskom postupku primarno primjenjiv procesni akt, a tek ako isti ne sadrži odgovarajuće odredbe koje uređuju pojedino procesnopravno pitanje, onda se primjenjuje podredno Zakon o kaznenom postupku. U prijevodu: komora može pravilnikom propisati što god želi, čak i suprotno odredbama zakona, pa će se primarno primjenjivati ono što odgovara komori, neovisno o tome što je suprotno zakonima.
Sudske odluke na temelju „časne pionirske“
Zbog neprihvatljivosti navedenog obrazloženja, Goran Cvetojević i Draženka Šarić Šimić prijavljuju DORH-u sumnju da je u oba disciplinska postupka počinjeno kazneno djelo nadripisarstva. Naime, Ante Klarić je početkom 2019. godine zaposlen temeljem javnog natječaja kao voditelj Odjela za pravne, kadrovske i opće poslove u Domu zdravlja Zagreb – Zapad, gdje je i danas zaposlen, a disciplinski postupci su provedeni u proljeće 2019. Dakle, zaposlen je temeljem ugovora u radu u Domu zdravlja Zagreb-Zapad, a paralelno s time zastupa tijela komore u kojoj nije zaposlen niti je odvjetnik.
U rujnu 2020. godine sudac istrage Županijskog suda u Zagrebu Zoran Luburić odbija kao neosnovan prijedlog za provođenje dokaznih radnji prvog ispitivanja osumnjičenika Ante Klarića uz obrazloženje da iz obavijesnog razgovora s predsjednicom HKF-a, Mirjanom Grubišić, proizlazi da je Ante Klarić u vrijeme disciplinskih postupaka bio zaposlen u HKF-u temeljem ugovora o djelu te je za to primao plaću. Sudac istrage donosi odluku isključivo temeljem obavijesnog razgovora s predsjednicom HKF-a.
Rješenje Županijskog suda u Zagrebu
Što je gore? Zapošljavanje u pravnoj osobi s javnim ovlastima temeljem ugovora o djelu ili sudac istrage koji donosi rješenje na temelju „časne pionirske“? Zašto sudac istrage nije provjerio na zavodu za mirovinsko osiguranje je li osumnjičenik bio u sporno vrijeme osiguran kod nekog poslodavca? Zašto sudac istrage, ako je već i utvrdio da je netko „zaposlen na ugovor o djelu“, nije obavijestio inspekciju rada o kršenju Zakona o radu?
Veprovina u Državnom inspektoratu
Budući da sudac istrage ne obavještava nadležna tijela o počinjenom prekršaju iz područja radnog prava, očito građani-aktivisti moraju obaviti i taj dio posla.
Stoga je naša kolegica Ivana Zelić 30. rujna 2020. godine obavijestila Državni inspektorat o kršenju odredaba Zakona o radu od strane HKF-a, budući da se radni odnos zasniva ugovorom o radu, a ne ugovorom o djelu. Kao dokaz dostavila je gore navedeno rješenje Županijskog suda u Zagrebu, iz kojeg je jasno vidljivo da je predsjednica komore u obavijesnom razgovoru navela da je Ante Klarić bio zaposlen u komori na ugovor o djelu.
30. 9. 2020. – podnesena prijava Državnom inspektoratu;
25. 10. 2020. – šaljemo upit Državnom inspektoratu što se poduzelo u predmetu;
27. 10. 2020. – dobivamo odgovor od jedne inspektorice da joj je predmet dodijeljen u rad tek 21. listopada 2020. godine (predmet 20 dana nikome nije dodijeljen u rad!) te da ćemo po obavljenom inspekcijskom nadzoru biti obaviješteni o utvrđenim činjenicama i poduzetim mjerama;
22. 11. 2020. – šaljemo ponovno upit što je poduzeto u predmetu i molimo inspektorat za žurno postupanje uz obavijest da je ročište u kaznenom postupku protiv Ivane Zelić zakazano 22. prosinca te će se inspekcijski nalaz priložiti u kaznenom postupku kao dokaz;
23. 11. 2020. – inspektorica javlja da je na bolovanju do kraja godine, da je HKF do 9.11. trebao dostaviti traženu dokumentaciju, ali je tražio produljenje roka zbog poslovnih obveza te predlaže da tražimo njezinog nadređenog da predmet dodijeli drugom inspektoru u rad; isti dan tražimo nadređenog da dodijeli predmet u rad drugom inspektoru;
24.11.2020. – predmet je dodijeljen drugoj inspektorici u rad;
13.12.2020. – šaljemo upit novoj inspektorici što je poduzeto u predmetu;
14.12.2020. – inspektorica nas obavještava da će odgovorna osoba HKF-a sutra, 15.12., pristupiti u inspektorat rada s traženom dokumentacijom te da ćemo po završetku biti obaviješteni;
18.12.2020. – inspektorica nam dostavlja mail sljedećeg sadržaja:
„Danas, dana 18. prosinca 2020. godine u ured Državnog inspektorata pristupila je odgovorna osoba poslodavca Hrvatska komora fizioterapeuta te na uvid nije predočila dokumentaciju za Antu Klarića te traži da se dostavi OIB kako bi se utvrdilo o kojemu Anti Klariću se radi. Ako posjedujete primjerke ugovora o djelu te osobne podatke Ante Klarića, molim Vas da iste dostavite radi nastavka inspekcijskog nadzora.“
Inspektorica rada traži od podnositelja predstavke da dostavi OIB Ante Klarića te primjerke ugovora o djelu, iako je sve prethodno navedeno njezina zakonska ovlast.
Ono što je krajnje zabrinjavajuće jest i činjenica da se HKF očito oglušuje na zahtjeve inspekcije rada, budući da 9.11., 15.12. i 18.12. ne postupa po nalozima inspekcije rada te ne dostavlja traženu dokumentaciju. Još gore, 18.12. tvrdi da ne zna o kome se radi i da je potreban OIB osobe koja je navodno radila na ugovor o djelu, iako inspektorica u spisu ima rješenje Županijskog suda u Zagrebu.
Psihološko proljeće dostavlja isti dan OIB Ante Klarića te traži prekršajno kažnjavanje odgovorne osobe koja evidentno odugovlači inspekcijski nadzor.
22. i 28. 12.2020. – Održana su ročišta u kaznenom postupku protiv Ivane Zelić, nakon kojih je nepravomoćno oslobođena po svim točkama privatne tužbe, ali nalaz inspekcijskog nadzora održanih prije ročišta nismo zaprimili.
4.1.2021. – Obavještavamo nadređenog inspektorice da u predmetu još uvijek nismo dobili nikakvu obavijest o poduzetim mjerama, a predstavka je podnesena 30.9.2020.
7.1.2021. – Dobivamo odgovor da će zatražiti pisano očitovanje inspektorice.
25.1.2021. – Tražimo opet očitovanje od inspektorice, budući da nije odgovorila na naš posljednji mail od 25.12.2020.; dobili smo kratki odgovor da je inspekcijski nadzor u tijeku i da ćemo po završetku istoga biti obaviješteni.
Nismo očekivali da ćemo zadnju rečenicu obavijesti inspektorice morati shvatiti doslovno. Naime, danas, 1. veljače 2021. godine, nakon punih četiri mjeseca od podnošenja predstavke, inspektorica nam je dostavila obavijest da je inspekcijski nadzor završen, ali kako u obavljenom inspekcijskom nadzoru nije utvrđen pravni interes Ivane Zelić u vezi ostvarivanja prava iz radnog odnosa ili u s vezi s radnim odnosom to ova obavijest sukladno zakonskim propisima ne može sadržavati podatke o utvrđenom činjeničnom stanju.
Zakon o Državnom inspektoratu jasno propisuje da će, u slučaju ako inspektor povodom zaprimljene predstavke obavi inspekcijski nadzor, podnositelj biti obaviješten u pisanom obliku o utvrđenom činjeničnom stanju i poduzetim mjerama (čl. 58. st. 3. Zakona o Državnom inspektoratu).
Osim toga, HKF je protiv Ivane Zelić pokrenuo kazneni postupak radi narušavanja ugleda i časti komore, o čemu je inspektorat bio obaviješten. Nekoliko puta je naglašeno da će se nalaz inspekcijskog nadzora koristiti kao dokaz da HKF ne posluje u skladu sa zakonima i da obavještavanje javnosti o tome ne predstavlja narušavanje ugleda i časti komore.
Ne samo da je navedena obavijest zakonski neutemeljena, već dovodi u pitanje koga Državni inspektorat štiti? HKF ili Antu Klarića? Zašto podnositelj predstavke ne smije biti obaviješten o utvrđenim činjenicama i poduzetim mjerama?
Nadripisari i komore
Međutim, to nije kraj priče.
Psihološko proljeće je temeljem zahtjeva za pristup informacijama sasvim slučajno došlo do informacije da Ante Klarić pruža pravnu pomoć uz naplatu i drugim komorama. Naime, Ante Klarić je u lipnju 2020. godine s Hrvatskom psihološkom komorom sklopio ugovor o autorskom djelu temeljem kojeg je izradio i isporučio pravno mišljenje o Zakonu o psihološkoj djelatnosti, za neto honorar u iznosu od 6.000,00 kn. Psihološko proljeće je u posjedu navedenog pravnog mišljenja.
Napominjemo da prema Zakonu o autorskim pravima pravno mišljenje nije autorsko djelo.
S obzirom da se radi očigledno raširenoj praksi pružanja pravnih mišljenja i zastupanja temeljem ugovora o djelima i ugovora o autorskom djelu, poslali smo upit za mišljenje i Hrvatskoj odvjetničkoj komori 4. siječnja 2021. godine, ali do danas očitovanje nismo zaprimili.
Da je Ante Klarić cijenjen pravnik, govori i činjenica da je krajem studenog 2020. godine imenovan u Radnu skupinu Ministarstva zdravstva za izradu Nacrta prijedloga Uredbe o izmjenama i dopunama Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, a ispred Udruge poslodavaca u zdravstvu Hrvatske.
Osim što je cijenjen pravnik, znamo i da je 2009. godine priveden u USKOK-ovoj akciji „Titanik“, zbog navodnog primanja mita u tadašnjem Kalmetinom Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture.
Ono što ostaje nejasno je: kako je moguće da predsjednica HKF-a Mirjana Grubišić i predsjednica HPK-a Andreja Bogdan, kao odgovorne osobe pravnih osoba s javnim ovlastima, potpisuju ugovore o pružanju pravnih usluga uz naplatu s nekim tko prema pozitivnim propisima to ne bio smio raditi? Ili ih je Ante Klarić doveo u zabludu i lažno se predstavio kao odvjetnik ili docent na nekom pravnom fakultetu?
Epilog
Kada bi Hrvatska bila funkcionalna država, u cijeloj ovoj priči u nekom trenutku bi proradio neki kontrolni mehanizam.
Disciplinski suci utvrdili bi da nadripisar ne smije zastupati tijela komore.
Sudac istrage donio bi rješenje na temelju dokaza, a ne nečije „časne pionirske“.
Ako sudac istrage utvrdi da je netko u pravnoj osobi s javnim ovlastima zaposlen na ugovor o djelu, prijavio bi to inspekciji rada.
Inspekcija rada bi efikasno utvrdila činjenice u postupku, poduzela odgovarajuće mjere i obavijestila podnositelja o tome.
Predsjednice komore ne bi sklapale ugovore s nadripisarima.
Odvjetnička komora bi odgovarala na upite je li zakonita praksa pružati pravnu pomoć uz naplatu temeljem ugovora o autorskom djelu.
Niti sud, niti inspekcija rada niti odvjetnička komora ne bi bili obaviješteni o navedenim nepravilnostima da nema građana koji očito obavljaju posao institucija.
Ali usprkos djelovanju građana, nijedan od navedenih kontrolnih mehanizama nije proradio.
Jer Hrvatska nije država.
Hrvatska je nadri-država.
Vaše Psihološko proljeće