Muke po dopusnicama u Hrvatskoj psihološkoj komori

Lako je smetnuti s uma koliku moć zaista jedna komora ima u odnosu na svoje članove.

Ovo je priča o tome kako jedna komora svoje članove stavlja na drugu stranu zakona. Ovo je priča o tome kako jedna komora može utjecati na samu egzistenciju članova. No prvenstveno, ovo je priča o mađioničarskom triku, aktu nestajanja. Priča o čovjeku koji je jednoga dana jednostavno ispario iz imenika psihologa.

O dopusnicama Hrvatske psihološke komore

Prema donedavno važećem Zakonu o obavljanju psihološke djelatnosti (NN 47/2003; novi je Zakon na snazi od 24.10.2019.), psiholozi mogu obavljati psihološku djelatnost samo na temelju osnovnih ili posebnih dopusnica koje izdaje Hrvatska psihološka komora (HPK). Bez dopusnice psiholog ne može obavljati ni privatnu psihološku praksu, a obavljanje djelatnosti bez (odgovarajuće) dopusnice prekršaj je kažnjiv novčanom kaznom od 300,00 do 10.000,00 kn.

Člankom 7. istog Zakona bilo je određeno i da HPK propisuje „uvjete i kriterije za stjecanje i obnavljanje osnovne i posebne dopusnice te poslove za koje je potrebna posebna dopusnica“, što je HPK i napravila svojim Pravilnikom o izdavanju, obnavljanju i oduzimanju dopusnica (dalje: Pravilnik).

Dopusnica se izdaje na vrijeme od šest godina i potrebno ju je obnavljati, a zahtjev za produženje dopusnice mora se podnijeti najkasnije 30 dana prije isteka roka od šest godina od dobivanja dopusnice. Komora o zahtjevu podnositelja mora odlučiti u roku od 30 dana od podnošenja zahtjeva.

Poprilično jednostavno, zar ne?

Razmislite ponovo!

Tko čeka, dočeka? – prvo obnavljanje dopusnice

Iskustvo nam govori da su neki članovi, među kojima i koordinator inicijative Psihološko proljeće Domagoj Švegar, obnavljanje dopusnice čekali ne 30 dana, nego više mjeseci.

Zahtjev za obnavljanje dopusnice čije je važenje isticalo 4. listopada 2013. godine, Švegar je podnio 30. travnja 2013., dakle pet mjeseci prije isteka valjanosti dopusnice, a dopusnica mu je dostavljena krajem prosinca 2013. godine. Podsjećamo da bi Komora prema Pravilniku o zahtjevu trebala odlučiti u roku od 30 dana, ali im to nije pošlo za rukom niti u 30 dana, niti u pet mjeseci do isticanja važenja dopusnice, a ni još gotovo mjesec dana nakon isticanja važenja dopusnice. Zbog nepoštivanja rokova i kašnjenja HPK pri izdavanju dopusnice, Švegar je gotovo mjesec dana psihološku djelatnost bio prisiljen obavljati bez dopusnice, a protivno Zakonu. Švegar je na svoju situaciju upozorio i tadašnjeg predsjednika HPK, ali ni njegova intervencija nije pomogla ubrzati odluku o zahtjevu. Jednom kada je Švegar konačno dobio dopusnicu, bila je datirana na 30. studeni 2013., a s retroaktivnim važenjem od 5. listopada 2013. Dopusnica je tako izdana točno sedam mjeseci od dana zahtjeva za njenim obnavljanjem 30. travnja.

Više sreće drugi put? – drugo obnavljanje dopusnice

Poučen iskustvom, Švegar nije želio stvar prepustiti slučaju pa je iz straha da bi se scenarij sličan onom iz 2013. mogao ponoviti idući zahtjev za obnavljanje dopusnice podnio više od dvije godine prije isteka dopusnice. Dopusnica iz 2013. vrijedila mu je do 4. listopada 2019., a zahtjev za obnavljanje dopusnice podnio je 14. lipnja 2017., po ispunjavanju uvjeta za njeno produženje. Samo godinu dana i dva mjeseca kasnije, 20. kolovoza 2018. godine, HPK ga obavještava da ima pravo od svog zahtjeva odustati i podnijeti ga ponovo, dva mjeseca prije isteka valjanosti dopusnice.

Godinu i dva mjeseca Švegar je čekao rješenje svog zahtjeva, a dobio obavijest o mogućnosti odustanka od tog zahtjeva. Pravilnikom je po zahtjevu za obnavljanje dopusnice predviđeno pozitivno rješavanje zahtjeva i izdavanje rješenja o obnavljanju dopusnice ili, ako je o zahtjevu negativno riješeno, izdavanje rješenja o privremenom oduzimanju dopusnice. Naravno, u već spomenutom roku od 30 dana od primitka zahtjeva. Povjerenstvo za dopusnice može također, ako je zahtjev nepotpun, pozvati podnositelja da ga u roku od 15 dana uredi. Opcija pozivanja podnositelja da od svog zahtjeva odustane, nije predviđena, niti je jasno kakva pravna logika stoji iza toga.

„Pravna logika“ Hrvatske psihološke komore

10. rujna 2018. Švegar se očituje da od zahtjeva ne želi odustati te moli HPK da po njegovom zahtjevu donese rješenje. 17. rujna 2018. HPK konačno donosi rješenje, ali nijedno od onih koja se prema Pravilniku i po zahtjevu za obnavljanje dopusnice mogu donijeti.

U izreci bizarnog rješenja, HPK odbija zahtjev za izdavanjem osnovne dopusnice, zahtjev koji Švegar nije mogao podnijeti jer osnovnu dopusnicu već ima, niti je to tražio. I u obrazloženju HPK navodi da je Švegar podnio zahtjev za izdavanje osnovne dopusnice, umjesto zahtjeva za obnovu dopusnice. Također se navodi da su zahtjevu priloženi svi potrebni dokazi, sukladno čl. 5. Pravilnika, a koji se odnosi isključivo na izdavanje osnovne dopusnice. Prilaganje dokaza o ispunjavanju uvjeta za produženje dopusnice zapravo je uređeno potpuno drugim člankom Pravilnika.

HPK napominje da Pravilnikom nije propisana mogućnost podnošenja zahtjeva za obnavljanje dopusnice po ispunjenju uvjeta za njeno produženje te da je propisano da se zahtjev podnosi najkasnije 30 dana prije isteka roka na koji je dopusnica dana. Ipak, Pravilnikom nije propisano ni da se zahtjev ne može podnijeti po ispunjenju uvjeta, kao ni koji je najraniji rok kada se zahtjev može podnijeti. HPK to u obrazloženju rješenja priznaje: „Pravilnikom nije propisan rok kada je najranije moguće podnijeti zahtjev, ali pravnom logikom zaključuje se da to ne može biti dvije godine prije isteka važeće dopusnice.“ Švegarov je grijeh, u očima HPK, što je zahtjev podnio prerano, iako ni sama Komora ne zna koliko rano je prerano.

Podsjećamo, u trenutku donošenja tog rješenja od podnošenja zahtjeva prošla je godina dana i tri mjeseca, a do isteka važenja dopusnice ostalo je tek nešto više od godine dana. Imajući na umu sedam mjeseci koliko je HPK-u trebalo da riješi Švegarov zahtjev u 2013. godini, njegov rani zahtjev ne čini se nelogičnim.

Kao šećer na kraju, HPK još jednom navodi da je izreku svog rješenja temeljila na pogrešnom članku Pravilnika, onom koji se odnosi na izdavanje osnovne dopusnice (čl. 6. st. 3.).

Rješenje potpisuje Predsjednica HPK Andreja Bogdan, psihologinja, ali teško da to može opravdati ovakvo rješenje uz sve zaposlenike HPK-a koji imaju neku od diploma pravnog fakulteta, o čemu smo već pisali.

U očekivanju odgovora na žalbu

Švegar je iskoristio svoje pravo na pravni lijek te na ovo rješenje podnio žalbu Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku (MDOMSP) 10. listopada 2018. godine, no odluka o žalbi dostavljena mu je tek nedavno, krajem ožujka 2020.

Na kršenje ljudskih prava uzrokovano dugotrajnim žalbenim postupkom po Švegarovoj pritužbi upozorio je i Ured pučke pravobraniteljice 11. rujna 2019., smatrajući ovaj problem jako važnim. Od MDOMSP-a je zatraženo žurno dostavljanje odgovora pritužitelju i obavijesti o poduzetom Uredu. Kako obavijest o poduzetom Ured pučke pravobraniteljice nije primio u zadanom roku, MDOMSP-u je izdana i požurnica 5. veljače 2020. godine.

No, upravo 5. veljače 2020. MDOMSP povodom žalbe donosi rješenje i poništava rješenje HPK-a te ga vraća Komori na ponovno rješavanje. MDOMSP Švegarovu žalbu smatra osnovanom; HPK je u pobijanom rješenju pogrešno utvrdila predmet upravne stvari i riješila o izdavanju dopusnice, umjesto o njenom obnavljanju.

Ažurnost Hrvatske psihološke komore

Švegaru ostaje čekati novo rješenje HPK-a, u nadi da će se postupak ovaj put provesti u roku ili bar da na rješenje neće čekati sedam mjeseci ili dvije godine, osobito s obzirom na to da je važenje njegove dopusnice isteklo.

Kad već nije ažurna u rješavanju zahtjeva i postupanju propisanom zakonima i podzakonskim aktima, HPK je pokazala zavidnu ažurnost u jednom slučaju. Švegar je bio upisan u imeniku ovlaštenih psihologa 4. listopada 2019., a dan kasnije, istekom njegove dopusnice, u tom ga se imeniku nije više moglo pronaći. Nije mu pomoglo ni podnošenje zahtjeva dvije godine prije isteka dopusnice, niti ispunjavanje svih uvjeta za produženje dopusnice.

Izgleda da je HPK kad želi, sposobna za velika djela: čovjek u manje od 24 sata može samo – nestati!

 

Leda Harmicar, mag. iur.