Hrvatske komore iz noćne more

Strukovne komore u Hrvatskoj su strukovne organizacije, odnosno pravne osobe koje se osnivaju, odnosno koje su osnovane zakonom radi obavljanja određenih zakonom im povjerenih javnih ovlasti u zakonom reguliranim djelatnostima. Kao takve, postoje i drugdje u Europi i Svijetu. Hrvatski komorski sustav pripada tzv. kontinentalnom tipu, odnosno javnopravnom modelu komora, kojemu je suprotan tzv. anglosaksonski tip, odnosno privatnopravni model komora utemeljen na slobodnom, dobrovoljnom udruživanju, i tu prestaje sva sličnost komora i komorskog sustava u Hrvatskoj i komora u drugim pravno uređenim i demokratskim državama i društvima.

Što se ne može vani, može se – u Hrvatskoj!

Naime, komore i komorski sustav u Hrvatskoj, za razliku od drugih pravno uređenih država, nisu regulirani nekim opći zakonom koji bi se primjenjivao na sve komore, kao što su npr. osnivanje, rad, donošenje odluka, nadzor nad radom i odgovornost dužnosnika i tijela pravne osobe za trgovačka društva, ustanove, zaklade, udruge itd., regulirani posebnim zakonima (Zakon o trgovačkim društvima, Zakon o ustanovama, Zakon o zakladama, Zakon o udrugama itd.), što onda posljedično rezultira: netransparentnošću u radu i odlučivanju komora; demokratskim deficitima kod reguliranja i provođenja izbora dužnosnika komore, te kod donošenja općih i drugih akata i odluka; nezakonitim ili neopravdanim trošenjem komorskih prihoda; tržišno i troškovno neopravdanim cijenama i opadanjem kvalitete usluga; troškovno neopravdano visokim upisninama i članarinama; pokretanjem neustavnih disciplinskih postupaka zbog delikta mišljenja, npr. zbog navodnog nanošenja štete ugledu komore iznošenjem kritičkog mišljenja o komori, njenim tijelima i/ili njenim dužnosnicima; kočenjem i opiranjem neophodnim promjenama; sporim i lošim prilagođavanjem potrebama i razvoju društva, te novim informatičkim tehnologijama i Internet aplikacijama i servisima; stvarnim nepostojanjem neovisnog i učinkovitog nadzora nad zakonitosti i pravilnosti rada i odluka takvih komora i njihovih dužnosnika i potpunom neodgovornošću za nezakonito i/ili neprimjereno ponašanje, postupke i odluke dužnosnika tih komora; itd. i tsl. …

Nadzorna uloga resornog ministarstva nad radom komora u Hrvatskoj je samo formalna

U javnopravnom modelu komore su javna tijela koja za svoj rad i obavljanje povjerenih im javnih ovlasti odgovaraju državnim tijelima, u pravilu resornim tijelima državne uprave, to je tako u pravno uređenim državama, a u Hrvatskoj komore za svoj rad ili nerad, te za svoje nezakonite, nepravilne ili loše odluke faktički ne odgovaraju nikome jer je nadzorna uloga resornog ministarstva nad radom i odlukama komore uglavnom samo formalna, a kad je u pitanju Hrvatska odvjetnička komora čak niti formalna, pošto nad Hrvatskom odvjetničkom komorom niti jedno regulatorno tijelo nema pravo vršiti upravni nadzor zakonitosti njenog rada. U takvoj su zakonskoj poziciji osim Hrvatske odvjetničke komore još jedino Hrvatski sabor i Ustavni sud, ali članovi tih tijela podliježu bar političkom nadzoru uspješnosti i etičnosti njihovog rada kroz izbore zastupnika u Sabor i kroz izbore sudaca Ustavnog suda u Saboru.

Nedopustiva šarolikost osnivanja i registracija komora

Da s uređenjem komorskog sustava u Hrvatskoj postoji ozbiljan problem razvidno je iz činjenice da veći broj komora u Hrvatskoj za razliku od svih drugih pravnih osoba uopće nisu upisane ni u kakvom javnom registru, da je dio komora (uglavnom iz područja zdravstva i inženjerskih djelatnosti) upisan u sudskom registru kao ustanova ili druga osoba za koju je upis u sudski registar propisan zakonom, iako komore nisu ni trgovačka društva ni ustanove, a da je jedna komora (Hrvatska veterinarska komora) upisana u registru udruga, iako komore nisu ni udruge.

Ni osnivanje komora u Hrvatskoj nije bilo ujednačeno, pa je tako najveći broj komora osnovan samim zakonom, jednu komoru (Hrvatska revizorska komora) osnovalo je resorno ministarstvo, dok je pet komora osnovano zajedničkom odlukom resornog ministarstava i strukovnih udruga, tri su komore osnovane odlukom fakulteta i strukovnih organizacija, dok su jednu komoru (Hrvatska veterinarska komora) osnovali građani kao udrugu, a jednu budući članovi te komore (Hrvatska komora poreznih savjetnika).

Promjene su moguće tek kad nezadovoljstvo javnosti s (ne)radom, postupanjem i odlukama komora dostigne onu kritičnu razinu koju vlasti više ne smiju ignorirati

Međutim, unatoč svemu naprijed navedenom Ustavni sud RH je dosad odbijao sve prijedloge za ocjenu ustavnosti kojima se dovodio u pitanje monopolski položaj komora u Hrvatskoj u kojima je članstvo obvezan preduvjet za obavljanje određene djelatnosti, uz lakonsko obrazloženje da su „komore tijela s javnim ovlastima kojima su zakonom povjereni određeni poslovi državne uprave (čl. 117. Ustava)“, i time opravdavajući njihov monopolski, netržišni i nedemokratski ustroj, rad i odluke, ali je pritom Ustavni sud, očito iz oportunističkih političkih razloga ne zamjeranja izvršnoj vlasti, posve prešućivao i ignorirao činjenice da se osim tih „prenesenih poslova državne uprave“ komore s takvim monopolskim, netržišnim i nedemokratskim ustrojem još bave i „svim i svačim“ (npr. cijenama usluga, oglašavanjem i reklamiranjem i javnim istupima svojih članova, sadržajem web stranica članova itd. i tsl.), te još važnije da ih za razliku od tijela državne uprave praktično nitko ne nadzire (ni Vlada, ni resorna ministarstva, ni Sabor), a niti su njihov rad, nadzor nad radom i odlukama, te odgovornost za nezakoniti i nepravilni rad regulirani zakonom, kao što je to slučaj sa poslovima državne uprave koje neposredno obavljaju tijela državne uprave, a što je regulirano Zakonom o sustavu državne uprave. Nadalje, Ustavni sud je u svojim dosadašnjim odlukama o komorama posve zanemario i činjenicu da po logici stvari članarina i upisnine u komore ne bi smjeli biti tzv. neporezna davanja kojima se financira rad tijela s javnim ovlastima, pošto se rad takvih tijela u obavljanju njihovih javnih ovlasti po Ustavu i zakonima treba financirati iz državnog proračuna ili iz pristojbi, naknada i doprinosa propisanih zakonom, a ne iz upisnina i članarina čije plaćanje po logici stvari može biti samo na dobrovoljnoj osnovi.

Nažalost sve ove argumente, unatoč njihove logičke snage i životne utemeljenosti, neće uzeti u obzir ni Vlada, ni Ustavni sud RH, sve dok nezadovoljstvo javnosti i birača s (ne)radom, postupanjem i odlukama komora ne dostigne onu kritičnu razinu koju više nije moguće ignorirati. Stoga, sve je na nama da im konačno pokažemo da ovako više ne ide niti smije ići kad su u pitanju komore i parafiskalni nameti u Hrvatskoj.

Uostalom, mislim da treba žurno ukinuti:
A) obvezno članstvo u strukovnim komorama,
B) obvezno članstvo u gospodarskoj i obrtničkoj komori,
C) obvezno plaćanje članarina turističkim zajednicama.