Je li COVID-19 rezultat globalne zavjere i zašto teoretičari zavjera neće pročitati ovaj članak?

COVID-19 je virus nastao kao posljedica stvaranja biološkog oružja u Kini. Ili je možda Bill Gates proširio virus po svijetu, kako bi nas onda mogao čipirati pomoću cjepiva? Moguće je da su ipak Amerikanci (ili Židovi? ili George Soroš?) proizveli virus kako bi doveli do kolapsa svjetskog tržišta i profitirali.

Ovo su samo neke od jednostavnijih teorija zavjera povezanih s pandemijom novog koronavirusa. Teorija zavjere je vjerovanje da je primarni uzrok nekog događaja zapravo rezultat plana vrlo moćnih pojedinaca koji nastoje postići svoje zlobne, nezakonite i/ili tajne ciljeve. Pobornici teorija zavjera pripisuju uzroke određenih događaja tajnim akcijama moćnika, pri čemu se nerijetko  ne radi o izravnim optužbama, već o sumnji i preispitivanju njihovih namjera. Najčešće objašnjavaju događaje poput prirodnih katastrofa, bolesti, smrti, socijalnih i političkih okolnosti, koji zasigurno nisu nasumični, već nastaju kao posljedica većeg broja kompleksno povezanih uzroka. Zajedničko im je što imaju značajan utjecaj na živote pojedinaca, izazivaju nelagodu i predstavljaju opasnost za život. Kao takve, teško ih je jednostavno objasniti i razumjeti, stoga će neki u pokušaju pronalaska uzroka takvim događajima pribjeći različitim teorijama zavjera.

Brzi internet je kriv za sve

Jedna od trenutno najrasprostranjenijih teorija jest da je glavni uzrok svjetske pandemije COVID-19 zapravo uvođenje 5G mreže (pete generacije Internetske komunikacijske tehnologije) u različitim dijelovima svijeta. Postoji nekoliko verzija ove teorije. Jedna je ta da COVID-19 zapravo ne postoji, već da 5G radijacija uzrokuje simptome, dok prema drugoj verziji 5G mreža oslabljuje imunološki sustav što uzrokuje lakše širenje virusa. O proširenosti navedene teorije u Hrvatskoj govori nam Peticija protiv 5G u Hrvatskoj, kreirana 1. travnja ove godine, koja sa čak 19 767 potpisa i dalje drži prvo mjesto u 2020. godini u Republici Hrvatskoj. Zbog čega je, unatoč jasnim protuargumentima, ova teorija toliko zastupljena?

Koliko smo doista racionalni?

(SLIKA: izvor: Badger&Blade)

Odgovor na to pitanje možemo potražiti uvidom u ponašanje ni manje ni više nego – golubova. U klasičnom psihologijskom istraživanju Skinner (1948) je nasumično hranio golubove, na način da nisu mogli predvidjeti kada će dobiti hranu. Sasvim slučajno, jedan golub netom prije dobivanja hrane zamahnuo je krilima. Isti taj golub počeo je ,,vjerovati” da mu mahanje krilima donosi hranu, pa je nakon toga počeo mahnito mahati krilima. No, nije bio jedini. Drugi golubovi kimali su glavom, okretali se oko svoje osi u jednom smjeru i slično. Svaki golub imao je specifičan set ‘praznovjernih’ ponašanja, koja su nastala kao posljedica povezivanja nepovezanih događaja – vlastitog ponašanja i dobivanja hrane. Iako smo puno racionalniji od golubova, i naši ljudski umovi vođeni su istim principima učenja, koji nam pomažu da učinimo svoju okolinu smislenom, predvidimo što nas čeka u budućnosti i ostvarimo ciljeve. Navedeni principi najbolje su vidljivi u ritualima i praznovjerju sportaša. Na primjer, Tiger Woods mora nositi crvenu majicu svaku nedjelju, čime si ,,osigurava pobjedu”, dok Rafael Nadal ima cijeli niz praznovjernih ponašanja od ulaska na teren do kraja meča – korača uvijek prvo desnom nogom, izbjegava stati na liniju na terenu, prije svakog serviranja povlači hlačice, pa onda briše znoj s nosa i ušiju. Ono što povezuje praznovjerne golubove i sportaše s teoretičarima zavjera jest upravo njihova spremnost da povlače zamišljene veze među nepovezanim događajima.

Zašto teorije zavjera još uvijek postoje?

Teorije zavjera univerzalne su i javljaju se u svim kulturama, a unatoč razvoju znanosti, danas je razvoj tehnologije rapidno povećao stvaranje i širenje ovakvih teorija. Teorije zavjera nastaju kao rezultat motivacije da uspostavimo kontrolu te pronađemo red u događajima koji bi se inače činili nasumični i neprevidljivi. Istraživanja pokazuju da su ljudi posebno skloni vjerovati teorijama zavjera kada su nesigurni, kada nemaju kontrolu nad situacijom, a pogotovo kada postoji životna prijetnja – kao recimo u slučaju pandemije koronavirusa. Ne možemo sa sigurnošću znati kako je virus nastao, ne znamo kada će nestati, a može imati fatalne posljedice. Međutim, kada prigrlimo objašnjenje u obliku teorije zavjere, naša anksioznost i nesigurnost neće se smanjiti, već će upravo to objašnjenje postati izvorom životne prijetnje. Takav proces potaknut će stvaranje novih teorija zavjera i u konačnici doprinjeti razvoju cijelog sustava vjerovanja u teorije zavjera.

Kada pokušavamo odgonetnuti zašto smo kao vrsta razvili neka ponašanja, odgovore možemo potražiti u okolini naših davnih ljudskih predaka. Moguće je da su uvjerenja o zavjeri jednostavno nusproizvod niza psiholoških mehanizama koji imaju jasne funkcije (poput mehanizma prepoznavanja veza, slično kao kod Skinnerovih praznovjernih golubova). Postoji i druga pretpostavka, prema kojoj su naši davni preci razvili poseban mentalni sustav za otkrivanje opasnih zavjera. Po svemu sudeći, taj je sustav oblikovan u okolini u kojoj su postojale stvarne neprijateljske koalicije koje su kovale zavjere pritom dovodeći do bijede, smrti te reproduktivnih gubitaka. Kako bi preživjeli u takvoj okolini, našim je precima bilo korisno unaprijed predvidjeti moguće neprijateljske zavjere. Dakle, obzirom da su zavjere moguće i da se događaju, nisu sve teorije zavjera u potpunosti iracionalne. Međutim, kada ih znanstvenim pristupom ispitamo, većina teorija zavjera je ipak vrlo malo vjerojatna.

Iluzorna korelacija

Ljudi imaju automatsku tendenciju da stvaraju smisao od vlastite okoline na način da prepoznaju smislene povezanosti između podražaja. Taj proces je nužan jer omogućuje da prepoznamo stvarne, za život važne uzorke. Na primjer, blizina vatre signalizira opasnost od opekline, a crveno svjetlo na semaforu signalizira da je opasno kretati se. No, ponekad će naš mozak detektirati uzorke i u nasumičnim, kaotičnim događajima, koji u stvarnosti nisu povezani. Percepcija iluzornih uzoraka ključna je karakteristika vjerovanja u teorije zavjera, kao i u natprirodne, paranormalne fenomene. Događa se jer nam je teško prepoznati jesu li događaji nasumični ili ne. Recimo, kada bacamo kocku i dogodi se da velik broj pokušaja za redom dobivamo isti broj, mogli bismo zanemariti da se radi o slučajnosti i povezati  s nekim drugim uzrokom, primjerice našom ‘sretnom rukom’. Četiri studije pokazuju da je vjerovanje u teorije zavjera potaknuto spremnošću da se percipiraju uzročno-posljedične veze, ne samo kada su događaji nasumični, već kada među njima postoji određena povezanost. Pa tako vremenska i prostorna blizina dviju pojava povećava vjerojatnost da ćemo ih percipirati povezanima. Ako se uz to pretpostavljeni ‘uzrok’ javlja prije ‘posljedice’, stvaranje uzročno-posljedične veze još je vjerojatnije. Stoga ne iznenađuje povezivanje postavljanja 5G odašiljača i pojave virusa, pogotovo jer su se odašiljači u Kini počeli postavljati 2 mjeseca prije pojave COVID-19. Pritom valja naglasiti da su zabrinutosti povezane s mogućim posljedicama uvođenja 5G mreže postojale i prije pojave COVID-19, a glavne među njima bile su povezane sa zdravljem i ekonomskim ishodima. Globalnim širenjem virusa ove su zabrinutosti postale stvarnost.

(SLIKA: autor: Neil Hall/EPA/Shutterstock; izvor: FINANCIAL TIMES)

Tko misli, taj i griješi

Pobornici teorija zavjera češće koriste intuitivno mišljenje, koje je suprotno analitičkom, kritičkom mišljenju. Imaju i tendenciju pripisivati djelovanje i intencionalnost tamo gdje ih nema, a njihove su teorije često snažno emocionalno obojene. Osim toga, skloniji su činiti pogrešku konjunkcije, koja nastaje kada procjenjujemo da je veća vjerojatnost da se 2 događaja javljaju skupa od vjerojatnosti da se jedan od tih događaja javlja samostalno. Tako će neki procijeniti da je veća vjerojatnost da su 5G mreže i COVID-19 na neki način povezani, nego da se COVID-19 javio zasebno i neovisno od 5G, iako je veća vjerojatnost za potonje. To se događa jer ljudi često temelje svoje prosudbe na subjektivnoj percepciji o tome koliko su neke ‘slučajnosti’ uobičajene, umjesto na objektivnim zakonima vjerojatnosti. Takva tendencija je značajno veća kod pojedinaca koji vjeruju u paranormalne pojave. Primjerice, ako sanjaju starog prijatelja i sljedeći dan ga sretnu, takvi pojedinci vjerojatno će tu slučajnost pripisati nekom paranormalnom, natprirodnom uzroku. Ako se pronalazite u ovom opisu, morat ću vas razočarati – još uvijek ne možemo snovima predviđati budućnost. Osim navedenih, još jedan od razloga stvaranja veze između 5G mreže i koronavirusa je naša sklonost da tražimo i prihvaćamo uzroke i objašnjenja koja su proporcionalna njihovim posljedicama – slično je uzrokovano sličnime. Prema tome, svjetska virusna pandemija koja se lako širi mora biti uzrokovana nekim globalnim promjenama koje se također lako šire – kao što su 5G odašiljači i signali. Virus koji je donio toliko tragičnih posljedica morao je nastati kao produkt nečijih zlih namjera – moćnih profitera, Bill Gatesa ili pak ratnih vođa koji stvaraju biološko oružje.

,,Ne vjeruj onome tko ima moć’’

No, radi li se ovdje o Gatesu, Sorošu ili 5G mrežama, možda i nije toliko bitno, jer pobornici teorija zavjera nerijetko vjeruju ne samo u više različitih teorija zavjera, nego i u potpuno kontradiktorne teorije, primjerice da je princeza Diana ubijena i da je lažirala vlastitu smrt. Razlog tome je da se teorije javljaju iz puno šireg i sveobuhvatnijeg vjerovanja da moćni pojedinci ili grupe ljudi koji su na vlasti prikrivaju ‘pravu’ istinu, odnosno iz generalnog nepovjerenja u vladajuće. Pritom ključnu ulogu ima percepcija moći. Teorije zavjera posebno su rasprostranjene među vrlo povezanim, ali marginaliziranim društvenim grupama, kao što su etničke manjine i politički ekstremisti. Snažni osjećaji pripadnosti grupi (npr. sloju građanstva) mogu povećati sumnjičavost prema moćnijim i prijetećim grupama (npr. vladajući). Kada postoji prijetnja našem grupnom identitetu, uvjerenje da netko kuje zavjere kako bi oštetio našu grupu pomaže nam da zaštitimo sliku svoje grupe (a time i sliku o sebi). Zbog idealiziranja vlastite grupe, njezine članove percipiramo kao žrtve koje su u nepovoljnoj poziciji jer igraju pošteno, dok se zlonamjerni suparnici koriste lažima i zavjerama. Stoga ne čudi da su meta teoretičara zavjera moćni pojedinci poput Billa Gatesa ili George Soroša i u slučaju aktualne pandemije COVID-19.

Nisu problem vjerovanja – problem je što vjerovanja predviđaju ponašanja

Velik broj ljudi ima vjerovanja koja su u sukobu s nekim znanstveno dokazanim principima koji se javljaju u prirodi, pa će tako mnogi ljudi imati neka praznovjerja, vjerovanja u horoskop i paranormalno. Dok su neka iracionalna vjerovanja često bezopasna, neka mogu imati velike posljedice. Tako i vjerovanje u teorije zavjera predviđa ponašanja poput povlačenja iz politike, kršenje građanskih pravila, hostilnosti i radikalizacije. Naime, ako ljudi vjeruju da određena zavjera predstavlja prijetnju njihovom životu i dobrobiti nevinih sugrađana, javlja se otpor. Stoga će zbog svojih vjerovanja pobornici teorija zavjera vjerojatno manje poštivati neke zaštitne mjere, poput mjera samoizolacije i socijalnog distanciranja. Takvi se pojedinci lako mogu pretvoriti iz teoretičara u borce protiv zamišljenog neprijatelja. U ovom slučaju, čini se da su glavni neprijatelji moćni pojedinci koji su pokrenuli uvođenje 5G mreže po svijetu. O borbi protiv njih svjedoči i spaljivanje 5G odašiljača u različitim državama Europe.  Vidljivo je da vjerovanje u teorije zavjera dolazi uz svojevrsni paradoks – iako je jedna od glavnih funkcija teorija zavjera zaštita sebe i drugih od potencijalne opasnosti, istovremeno, takvi teoretičari zanemaruju znanstvene spoznaje i upuštaju se u opasna ponašanja kojima postižu upravo suprotno – ugrožavaju sebe i druge.

Možemo li bolje od golubova?

Postoje dokazi da jačanje sposobnosti analitičkog mišljenja može rezultirati smanjenjem vjerovanja teorijama zavjera. U kombinaciji s motivacijom da se ponašamo racionalno (za razliku od praznovjernih golubova) – sposobnost analitičkog mišljenja predviđa skeptičnost prema teorijama zavjera. Međutim, čak i kad su očigledno netočne, izrazito su otporne na opovrgavanje.

Naime, zbog selektivnosti pažnje, kao i zbog snažne emocionalne uključenosti u teorije zavjera, teoretičari će se vjerojatnije izlagati onim informacijama koje se uklapaju u njihove već postojeće teorije, a rijetki će među njima doći do kraja ovog članka. Iako je moguće donekle reducirati vjerovanja u teorije zavjera kroz logičko argumentiranje temeljeno na činjenicama, ono često dovodi do suprotnog efekta. Prema tome, svaki pokušaj utjecanja lako se može interpretirati kao još jedna kockica u slagalici teorija zavjera, pa je možda i ovaj članak samo još jedan u nizu pokušaja obmane!

Ivana Blašković, univ.bacc.psych.

 

LITERATURA

Brotherton, R. i French, C.C. (2014). Belief in Conspiracy Theories and Susceptibility to the Conjunction Fallacy. Applied Cognitive Psychology, 28, 238–248.

Pennycook, G., Fugelsang, J. A. i Koehler, D. J. (2015). Everyday Consequences of Analytic Thinking. Current Directions in Psychological Science, 24(6), 425–432. doi:10.1177/0963721415604610

Skinner, B. F. (1948). ‘Superstition’ in the pigeon. Journal of Experimental Psychology, 38(2), 168–172. https://doi.org/10.1037/h0055873

Swami, V., Chamorro‐Premuzic, T. i Furnham, A. (2010). Unanswered questions: A preliminary investigation of personality and individual difference predictors of 9/11 conspiracist beliefs. Applied Cognitive Psychology, 24, 749–761.

Swami. V., Voracek, M., Stieger, S., Tran, U.S. i Furnham, A. (2014.) Analytic thinking reduces belief in conspiracy theories. Cognition, 133(3), 572-585.

Van der Wal, R. C., Sutton, R. M., Lange, J. i Braga, J. P. N. (2018). Suspicious binds: Conspiracy thinking and tenuous perceptions of causal connections between co-occurring and spuriously correlated events. European Journal of Social Psychology, 48(7): 970–989. doi:10.1002/ejsp.2507

van Prooijen, J.-W., Douglas, K. M., & De Inocencio, C. (2017). Connecting the dots: Illusory pattern perception predicts belief in conspiracies and the supernatural. European Journal of Social Psychology, 48(3), 320–335. doi:10.1002/ejsp.2331

van Prooijen, J.‐W. i Van Vugt, M. (2018). Conspiracy theories: Evolved functions and psychological mechanisms. Perspectives on Psychological Science, 13(6): 770–788.

Whitson, J.A. i Galinsky, A. D. (2008). Lacking Control Increases Illusory Pattern Perception. Science, 322(5898), 115-117.

Wood, M. J., Douglas, K. M., & Sutton, R. M. (2012). Dead and alive: Beliefs in contradictory conspiracy theories. Social Psychological and Personality Science, 3(6), 767–773. https://doi.org/10.1177/1948550611434786

 

5 Komentara

  1. JohnyZG

    Problem je slijedeći:
    Koronavirus je u stvariprodukt Američkih laboratorija, koje financiraju Gates i Soros, a kojisu pak Reptili iliti ljudi gušteri na koje ne utjeće ni 5G ni COVID-19. Stvar je u tome da oni žele iskorijeniti ljudsku rasu s ovog planeta jer su već iskoristili sav raspoloživi životni prostor u “šupljoj Zemlji” (Hollow Earth) i sad im treba , kako bi nacisti rekli “lebensraum”. Zato su uz pomoć vanzemaljaca, koji su im u stvari dalji srodnici, kreirali kupolu iznad ravne zemlje (jer Zemlja nije lopta nego disk) kako bi zbunili nas, najpametnije stvorove na ovoj božjoj kreaciji. Najgore od svega, ti vanzemaljci i ljudi gušteri su u stvari DEMONI koji nas svakim danom sve više truju što GMO zlom, što chemtrailsima, te nas na taj način pokušavaju dovesti do toga da se cijepimo a u tom cjepivu su naravno i čipovi pomoću kojih će nas ne samo pratiti već i otežati nam reproduktivnu moć , odnosno nas sterilizirati, tako da nećemo više moći razmnožavati se. Sve je to u cilju depopulacije Zemlje da bi reptilima, vanzemaljcima i demonima oslobodili životni prostor. A možda nas i pojedu! 😛

    Ovo je naravno zbirka teorija koje sam čuo od nekolicine raspamećenih poluretarda koji vjeruju u te stvari tolikom žestinom da im nikakvi empirijski dokazi nemogu utuviti u glavu da su u stvari prilično neinteligentni i kao pojedinci i grupno.

    Srdačan pozdrav!

    P.S. Lijepo napisan tekst!

    Reply
  2. Jasam Kobidrugi

    Klasične bajke iz zbirke dezinformirajućih radova farmaceutske mafije.

    Reply
  3. Nebojša

    Super. Još jedan “znanstveni” esej o neargumentiranosti teorija zavjere, bez argumenata.
    Kaže “znanatvenica” kako naivni puk prihvaća teorije zavjera, UNATOČ protuargumentima, i onda ne ponudi nijedan protuargument, već obrazlaže svoj stav “znanstvenom” litanijom/teorijom psihologije golubova…
    Rekli bi mudraci: je..e lud zbunjenog

    Reply
  4. Sick Boy

    Ustvrditi da su teorije zavjera isključivo odraz potrebe za strukturom ne objašnjava zašto se opasne pojave u svijetu pripisuju moćnim ljudima a ne natprirodnim silama i bićima. Razlog bi mogao biti u tome što u pripisivanju moćnicima postoji nada da se utjecanjem na moćnike može promijeniti tijek neželjenih događaja. Nada je coping u ovom slučaju. Pobornicima teorija zavjere je upuštanje u pridobivanje istomišljenika, proteste i sabotaže isto što i vjernicima molitva svemogućem stvoritelju.

    Ali, kako god bilo, ublažavanju trenda teorija zavjera ne pomaže to što se neke zavjere doista pokažu istinitima (to mu dođe kao parcijalno potkrepljenje), a ne pomaže niti to što se predstavnici i pobornici mainstreama (znanosti i tehnologije) ponašaju sve više i više prosekutorski prema neistomišljenicima, pa je posumnjati u djelotvornost cjepiva ili alternativnih oblika energije danas isto što i nekad hereza u Srednjem vijeku. Uistinu, znanost sve više nalikuje religiji, jer malo ljudi doista čita znanstvene radove a većina se oslanja na izjave znanstvenih “autoriteta” koje dobiju kroz medije, dakle istim kanalom kojim stiže i politička, religiozna i komercijalna propaganda.

    Z.M. mag.psych

    Reply
  5. Zlatka

    Treba slušati znanstvenike, kažete? …Trebamo imati i razmotriti sve informacije. Sada imam dojam da se ljudi svrstavaju u dvije posve odvojene grupe, one koje se prilagođavaju mainstream informacijama i tzv. ‘novoj realnosti’ i oni koji smatraju da se događa nešto što nije osnovano sa svrhom koja se krije od javnosti.
    Ljudi trebaju dobiti sve relevantne podatke te sami steći dojmove i sudove. Važno je stoga da se o svemu tome slobodno govori. Sada imam dojam da se neke informacije prešućuju, sklanjaju s interneta, a znanstvenike i osobe koji misle drugačije diskvalificira se sustavno i javno. Sasvim sigurno se na takav način neće moći doći do istine ili barem relevantnih informacija.Mediji su u tome ključni faktor.

    Uz sve ovo se često veže i pojam teorije zavjere. Taj pojam predstavlja pokušaj da se sve ono što sadrži drugačija, često i znanstveno potkrijepljena objašnjenja proglasi predrasudama, nedovoljnim dokazima ili borbom protiv tzv. zavjera jakih skupina pojedinaca. Trpanje svega što se protivi ustaljenom pravcu u politici i društvu pod pojam teorije zavjere pokušava se prikriti slobodni način razmišljanja.
    Ako pogledate objašnjenje teorije zavjere na Google-u poglavito Wikipediji uočit ćete negativnu konotaciju. Osobno sam protiv tog termina i načina razmišljanja koji demantira i diskvalificira svaki pokušaj drugačijeg razmišljanja i izričaja.
    To je vrlo opasno i vodi nas u jedan novi već neslućen scenarij života. Svi koji još uvijek negiraju interese i utjecaje pojedinih grupacija utjecajnih pojedinaca trebaju se zapitati tko i koliko ljudi drži praktički većinu novca u svojim rukama, tj. kako je novac raspoređen u svijetu! Tu nema mnogo teorija, lako je provjeriti činjenice. Prof. dr. sc. Krešimir Pavelić, dekan Medicinskog fakulteta u Puli https://www.hia.com.hr/izdvojeno/intervjui/item/14623-prof-dr-sc-kresimir-pavelic-dekan-medicinskog-fakulteta-u-puli-ovaj-virus-nije-vrijedan-zrtve-covjecanstva-niti-ekonomske-niti-javno-zdravstvene?fbclid=IwAR3Ts9s2AoTyfhRcdz_9HmPK0LgDV8Vizvh1NvVA9QmIehwCA3hhdT-j6kk

    Reply

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *