Na adrese ukupno 5 komora uputili smo zahtjev za pristup infomracijama o isplatama Jasni Omejec, bivšoj predsjednici Ustavnog suda RH. Hrvatska komora arhitekata (HKA), Hrvatska komora inženjera strojarstva (HKIS), Hrvatska komora inženjera elektrotehnike (HKIE) i Hrvatska komora inženjera građevinarstva (HKIG) zaprimile su naše zahtjeve 11. veljače 2020. godine, dakle prije više od 3 mjeseca, ali nijedna od njih nije dostavila tražene informacije. Podatke o isplatama koje se odnose na Jasnu Omejec dostavila nam je jedino Hrvatska gospodarska komora (HGK), koja je na Jasnu Omejec potrošila oko 200 tisuća kuna u razdoblju od kolovoza 2017. do prosinca 2019. godine. Toj smo komori zahtjev za pristup informacija dostavili 29. travnja, a odgovor smo zaprimili danas, 13. svibnja 2020. godinee.
Ugovor između bivše predsjednice Ustavnog suda RH i strukovnih komora
Gore navedenim strukovnim komorama smo zahtjev o isplatama Jasni Omejec uputili zato što je dotična po njihovoj narudžbi 22. lipnja 2019. godine izradila i predala im pravno mišljenje o ustavnopravnim odredbama kojima se ukida obvezno članstvo u komorama. O tom je poslu 30. svibnja 2019. godine sklopljen ugovor između Jasne Omejec autorice pravnog mišljenja, i četiri strukovne komore kao naručiteljice: HKA, HKIS, HKIE i HKIG. Posao je dogovoren povodom Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje i Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o komori arhitekata i komorama inženjera u graditeljstvu i prostornom uređenju, kojima se ukida članstvo u komorama za ovlaštene voditelje građenja i ovlaštene voditelje radova
Ekspertno i neovisno pravno mišljenje Jasne Omejec iz područja ustavnog i upravnog prava
Na stranici 4. pravnog mišljenja, Jasna Omejec navodi da je svrha njenog uratka “dati ekspertno i neovisno pravno mišljenje na postavljena pitanja iz područja ustavnog i upravnog prava, uz isključivo poštovanje pravila struke“.
Goleme štetne posljedice za komorski sustav
U točki 68. pravnog mišljenja Jasna Omejec navodi: “teško da bi se mjera oslobađanja od plaćanja komorske članarine (od cca 1.500,00 kn do 1.800,00 kn godišnje) mogla nazvati prikladnom i djelotvornom mjerom administrativnog rasterećenja tih usluga,osobitou slučaju kad suizravni učinci te mjere na uvjete za poslovanje na tržištu neznatni, a štetne posljedice za javnopravni komorski sustav goleme.”
Prekomjerno zadiranje u bit komorskog sustava
“Sve dok se strukovne komore financiraju iz prihoda od članarina, a ne iz državnog proračuna ili drugih izvora javnih sredstava, pravo na naplatu članarine ima se smatrati inherentnim pravom komora, kao elementom koji čini bit (very essence) komorskog sustava.”, navodi Jasna Omejec na str. 43. pravnog mišljenja i nastavlja: “…budu li zadržane, a na kraju i prihvaćene u Hrvatskom saboru, predložene zakonske izmjene,kojima se ukida obveza plaćanja komorske članarine za pojedine skupine članova komora, morale bi se kvalificirati kao prekomjerno zadiranje države u inherentna prava komora, odnosno u samu bit komorskog sustava,za koje ne postoji objektivno i racionalno opravdanje.”
Čudna matematika: Ako se uvede dobrovoljnoo članstvo za 5 i pol tisuća članova komora, troškovi opterećenja gospodarstva povećat će se za 100 milijuna kuna?!
U točki 84. pravnog mišljenja, autorica Jasna Omejec opisuje što bi se dogodilo s troškovima ako bi se uvelo dobrovoljno članstvo za nekoliko tisuća inženjera i arhitekata. Citiramo je u cijelosti, bez komentara: “Zaključno, ukupni troškovi opterećenja gospodarstva samo u segmentu osiguranja od profesionalne odgovornosti i pristupa normama porasli bi sa sadašnjih 1.842.500,00 kn na enormnih 101.750.000,00 kn, dakle 55 puta. Navedeni podaci upućuju na to da bi proklamirani cilj “administrativnog rasterećenja cca 5.500 inženjera gradilišta i/ili voditelja radova” za samo 380.000,00 kn godišnje teško prošao testove ustavnosti, osobito onaj koji se odnosi na razmjernost predloženih zakonskih mjera u odnosu na njihov proklamirani cilj, sve u svjetlu radikalnog, a ničim opravdanog zadiranja u javnopravni karakter komorskog sustava do kojega bi te zakonske mjere dovele.” (kraj citata). Autorica pravnog mišljenja pritom napominje da su ovu analizu, na njen zahtjev, provele stručne službe Hrvatske komore inženjera građevinarstva.
S obzirom na to da je krajem prošle godine obvezno članstvo ukinuto za jedan dio inženjera i arhitekata, neki od njih su se ispisali iz svoje komore, nije teško provjeriti plaćaju li oni danas osiguranje u 55 puta većem iznosu.
Zaključak ekspertnog i neovisnog pravnog mišljenja Jasne Omejec
Postavlja se pitanje koliko su četiri strukovne komore platile za ovakvo pravno mišljenje. Tu smo informaciju zatražili prije tri mjeseca, ali još uvijek ju nismo dobili. Međutim, dobili smo odgovor Hrvatske gospodarske komore o isplatama za Jasnu Omejec.
Hrvatska gospodarska komora je za Jasnu Omejec u razdoblju od kolovoza 2017. do prosinca 2019. godine utrošila 195.527,50 kuna
U Hrvatskoj gospodarskoj komori Jasna Omejec obavlja dužnost predsjednice Suda časti i dužnost predsjednice Centra za mirenje. Iznos primitka koji je HKG u razdoblju od 3. kolovoza do 31. prosinca 2017. godine uplatila za Jasnu Omejec iznosi 32.552,04 kn.
U siječnju 2018. godine joj je isplaćen primitak u iznosu 4.650,29 kn, a nakon siječnja 2018. godine, HGK Jasni Omejec vrši isplate po izdanim računima.
Osim gore navedenog iznosa, u HGK je u 2018. godini Jasni Omejec isplatila još 66.664,49 kuna. Dakle, za 2018. godinu Omejec je plaćena ukupno 71.314,69 kuna.
Uplate HGK za Jasnu Omejec rastu i u 2019. godini ukupno iznose 91.660,77 kuna. Dakle, od kolovoza 2017. do prosinca 2019. godine, HGK je za Jasnu Omejec utrošila 195.527,50 kuna. Koliko su joj uplatile strukovne komore nije nam poznato. Zasad. Iz odgovora HGK-a doznajemo također i da se, uslijed izvanrednih okolnosti uzrokovanih epidemijom COVID-19 bolesti, gospođa Omejec do daljnjega odrekla naknade za obavljanje dužnosti u HGK-u.
doc. dr. sc. Domagoj Švegar
Psihološko proljeće, koordinator inicijative
Što se tiče one tvrdnje prof. dr. sc. Jasne Omejec da “Sve dok se strukovne komore financiraju iz prihoda od članarina, a ne iz državnog proračuna ili drugih izvora javnih sredstava, pravo na naplatu članarine ima se smatrati inherentnim pravom komora, kao elementom koji čini bit (very essence) komorskog sustava”, postavlja se pitanje po kojoj se to logici “pravo na naplatu članarine ima se smatrati inherentnim pravom komora, kao elementom koji čini bit (very essence) komorskog sustava”?! Zar se po logici stvari, upravo suprotno od tvrdnji uvažene prof. dr. sc. Jasne Omejec, rad komora, kao tijela s javnim ovlastima, u obavljanju njihovih javnih ovlasti (povjerenih im poslova državne uprave i drugih poslova u javnom interesu), ne bi trebalo financirati iz državnog proračuna, a ne iz članarina čije plaćanje po logici stvari može biti samo na dobrovoljnoj osnovi; te zar, ako se i prihvati nakaradno shvaćanje da članarine mogu biti obvezni parafiskalni nameti, zar visina takvog parafiskalnog nameta ne bi trebala biti utvrđena zakonom, a ne prepuštena na samostalno odlučivanje komorama kao korisnicima tog nameta?!
Nadalje, što se tiče one nevjerojatne, a ničim argumentirane tvrdnje prof. dr. sc. Jasne Omejec da bi “Zaključno, ukupni troškovi opterećenja gospodarstva samo u segmentu osiguranja od profesionalne odgovornosti i pristupa normama porasli bi sa sadašnjih 1.842.500,00 kn na enormnih 101.750.000,00 kn, dakle 55 puta”, posve je stručno i profesionalno nedopustivo u jednom stručnom pravnom mišljenju pozivati se na takve ničim argumentirane činjenične tvrdnje o tako bitnim podacima, pa ni priložiti relevantni izvadak iz analize na koju se autorica pravnog mišljenja poziva, iz kojega bi bilo moguće provjeriti utemeljenost takvih tvrdnji.
Nisam znala da je ona i ekonomski stručnjak… Da mi je znati odakle joj taj izračun… Ne kužim na koji način je taj izračun povezan s ustavnošću? Zvuči kao kvantni skok u paralelni svemir…
Strukovne komore su i prije spomenutog datuma koristile usluge pravne stručnjakinje. Dakle, financijski pokazatelji za koje je pretpostavka da nisu mali (pretpostavljeni iznos pojedinačno nije manji od 100.000,00 kn)trebaju biti iskazani za sve poslove davanja pravnih mišljenja u pojedinačnim zahtjevima. Pored toga imenovana pravna stručnjakinja je prema saznanjima podnijela i zahtjev za ocjenu ustavnosti i zakonitosti u spomenutom predmetu, za izradu kojeg zahtjeva je također dobila nepoznatu naknadu.
Nisu to jedini financijski izdaci strukovnih komora koje plaćaju članovi nametnutom obvezom plaćanja članarina, a sve u njihovom interesu i za njihovo dobro.
Pored angažiranja “najboljih i najskupljih” pravnih stručnjaka, angažiraju se i plaćaju najskuplje odvjetničke usluge u obijesnim postupcima, u kojima su troškovi odvjetničkih usluga daleko veći od ispunjenja traženih prava. Dakle, prema svemu dostupnom politika strukovnih komora (osobna politika komorske administracije), je plaćati odvjetnicima i pravnim stručnjacima kako bi se održalo postojeće stanje, te sudjelovati u neizvjesnim postupcima koji rezultiraju visokim financijskim izdacima.
Pitanje je da li zaista članovi strukovnih komora u ova krizna vremena i dalje podržavaju plaćanje pravnih stručnjaka da se “izbore” za njihova prava (obvezno članstvo), koje većina članova ne želi, ili žele i dalje plaćati pogrešne politike kako stručne tako i financijske, diskriminacijsko i represivno djelovanje prema članovima, te protuzakonit rad odgovornih osoba. Da, članovi stukovnih komora upravo to sada radite, pitanje je do kada …
Smatram da je pravo pogrešno, odnosno neutemeljeno pravno shvaćanje prof. dr. sc. Jasne Omejec da se prihodi komora od obveznih članarina ne smatraju izvorima javnih sredstava, odnosno javnim sredstvima, pošto se javnim sredstvima, u smislu odredbi čl. 3. i drugih odredbi Zakona o transparentnosti tokova javnih sredstava (NN 72/13, 47/14), trebaju smatrati sva sredstva i prihodi tijela s javnim ovlastima koja su ostvarena kao prisilni parafiskalni nameti (upisnine, obvezne članarine i doprinosi, razne obvezne naknade itd.) radi obavljanja povjerenih im javnih ovlasti ili potječu iz tih sredstva i prihoda, a to su u slučaju strukovnih komora sva sredstva i prihodi osim naknada za možebitne tržišne usluge koje možda pružaju neke od tih komora.
Naprijed navedeno pravno shvaćanje prof. dr. sc. Jasne Omejec bi se moglo obraniti samo kad bi članstvo u strukovnim komorama i plaćanje komorske članarine ili doprinosa bilo na dobrovoljnoj osnovi, ali nije, pošto je obvezna komorska članarina ili doprinos prisilni parafiskalni namet koji ima sve karakteristike posebnog poreza za one koji ga moraju plaćati.
“Iako definicija javnih sredstava nije sadržana u Zakonu, ova sredstva moglo bi se detaljnije pojasniti samom činjenicom otkuda potječu. Riječ je o svim sredstvima koja su dana od strane tijela javne vlasti (definirana člankom 3.) …”
https://mfin.gov.hr/istaknute-teme/koncesije-i-drzavne-potpore/financijska-transparentnost/452
Dakle, Ministarstvo financija RH smatra da su javna sredstva sva sredstva tijela javne vlasti, a tijelima javne vlasti prema čl. 5. st. 1. toč. 2. Zakona o pravu na pristup informacijama (NN 25/13, 85/15) se smatraju i pravne osobe koje imaju javne ovlasti, dakle u konkretnom slučaju i komore s obveznim članstvom …