Ispričat ćemo Vam priču.
Radnja priče: cjeloživotno učenje.
Mjesto radnje: Republika Hrvatska.
Vrijeme radnje: rujan 2015. do siječanj 2023.
Glavni likovi priče: Hrvatska komora fizioterapeuta (HKF), stari Vam znalac i hrvatski fizioterapeutski tehničari članovi HKF. Zakonom o fizioterapijskoj djelatnosti natjerani obraćati se HKF po pitanju profesionalnih dužnosti/obaveza i prava. Ili možda ,,prava’’.
Bilo je to jednog lijepog jutra. Jednog ljeta Gospodnjeg ovog stoljeća kada je hrvatski fizioterapeustki tehničar prelomio u sebi. Zaposlen na (ne)određeno vrijeme, osobnog dohodka dalekog ispod prosječne hrvatske bruto/neto plaće, ali uredno odrađenih godinu dana pripravničkog staža u struci i time posljedično položenog stručnog/državnog ispita pri nadležnom ministarstvu – Ministarstvu zdravstva RH.
Jednog lijepog dana kada je u trenutku donio ono što je smatrao za sebe ponajboljom odlukom.
Odlučio je tog jutra biti konkurentniji na tržištu rada jer čitao je i slušao hrvatski fizioterapeutski tehničar o cjeloživotnom učenju. Cjeloživotno učenje odnosi se na “svaku aktivnost učenja tijekom cijelog života s ciljem unaprjeđenja znanja, vještina i kompetencija u okviru osobnog, građanskog, društvenog ili profesionalnog djelovanja pojedinca“. Ono obuhvaća učenje u svim životnim razdobljima (od rane mladosti do starosti) i u svim oblicima u kojima se ostvaruje (formalno, neformalno i informalno). (Commission of the European Communities, 2001., Making a European Area of Lifelong Learning a Reality.)
I dok je srkao prvu jutarnju kavu u roditeljskom domu, ,,vrtio’’ je po glavi mogućnosti daljnjeg preddiplomskog studija fizioterapije. Postati baccalareusom fizioterapije činilo mu se logičnim izborom. Razmišljao je vjerojatno kako uskladiti život slijedećih 1095 dana, 3 godine. Kako uklopiti dvije obaveze: posao i studiranje. Put sa puno izazova i neizvjesnosti. Jedino izvjesno na tome putu činjenica je da će jutarnju kavu i dalje srkati u roditeljskom domu. Studij zahtijeva određene financijske izdatke. O osamostaljenju i preseljenju niti ne pomišlja, no možda mu godine učenja i odricanja ponude rješenje.
Probudio se tako hrvatski fizioterapeutski tehničar jednog jutra sretan. Ispunjen zadovoljstvom, pozitivnom energijom, novim iskustvima, usvojenim znanjima i vještinama. Sa novom svjedodžbom ,,u ruci’’. Spreman na nove profesionalne izazove. Cvrkutao je od sreće u sebi: ,,Vrijedilo je. Zaslužio si.’’
Ispunjem uspjehom i optimizmom odlučio je obratiti se svojoj matičnoj komori, HKF. Definirati novi status unutar profesionalnog okruženja. S novom titulom otvaraju se i nove poslovne mogućnosti poput: napredovanja na trenutnoj poziciji ili dugo snivanog profesionalnog osamostaljenja i mogućeg pokretanja vlastitog poslovanja. Na krilima entuzijazma prikupio je svu potrebnu dokumentaciju za izdavanjem nove licence. Na novoj licenci isticati će se dvije riječi: prvostupnik fizioterapije. Ispunio je tražene dokumente, potpisao ih i posložio u kovertu. Na naslovnicu koverte uredno je ispisao adresu: Hrvatska komora fizioterapeuta, Donje Svetice 46c, 10000 Zagreb. Pošiljku je doznačio preporučeno na navedenu adresu.
U žurbi je jezikom prešao preko ljepenke i porezao ga na rub koverte. Neugodan, bolan osjećaj. I prilično krvav. Ni slutio nije da je to svojevrsni predznak puno veće patnje.
Uživao je u odlascima na posao. U radu sa pacijentima i kolegama. I dalje srčući jutarnju kavu u roditeljskom domu. Skromno, ali ispunjeno iščekivao je papir koji će mu, vjerovao je, promijeniti život na bolje. I stigao je tako jedan petak (samo za potrebe ove priče). Petak kojem se hrvatski fizioterapeutski tehničar veselio, jer petak je uvod u neradni vikend. I odmor.
Po povratku u roditeljski dom dočekala ga je mala, plava koverta. Poslana sa adrese Donje Svetice 46c. I dok ju otvarao pažljivo nožićem kako ne bi oštetio sadržaj, pomislio je oduševljeno:,,Šalju mi novu licencu!’’ Nije kovertu stigao otvoriti do kraja jer već slijedeća misao bila je:,,Koverta je premala? Kolege na poslu spominjale su A4 format koverte u kojima su im stizale licence?!’’
I tako je hrvatskom fizioterapeutskom tehničaru na adresu roditeljskog doma poslano rješenje sa adrese Donje Svetice 46c, kako prema Pravilniku o izdavanju, obnavljanju i oduzimanju odobrenja za samostalni rad Hrvatske komore fizioterapeuta (licenca) od 14. rujna 2015. godine i Pravilniku o Izmjenama i dopunama Pravilnika o izdavanju, obnavljanju i oduzimanju odobrenja za samostalan rad (licenca) od 26. rujna 2015. godine (dopuna Pravilnika), njegovih 1095 dana rada, učenja, odricanja i njegov legitimno stečeni, novi akademski nivo znanja i zvanja – prvostupnik ili baccalareus fizioterapije prema Pravilnicima HKF nije važeći!!!
Možda bi sve ovo bilo normalno da je navedeni Pravilnik na snazi od datuma osnivanja HKF ljeta Gospodnjeg 2009. ili datuma izglasavanja Zakona o fizioterapijskoj djelatnosti. Ali nije. Generacije hrvatskih fizioterapeutskih tehničara obrazovale su se i mijenjale licence u skladu s novostečenim akademskim zvanjem. Sve do rujna 2015. godine.
Ako se pitate što je razlog uspostavljanja navedenog Pravilnika i dopuna istog, on je poprilično jednostavan. Razlog se zove – Ispit osposobljenosti, a polagao se pri HKF. Uz određenu novčanu naknadu, naravno.
I nije HKF bilo bitno što je hrvatski fizioterapeutski tehničar 1095 dana stjecao nova znanja i vještine radeći i školujući se.
I nije HKF bilo bitno što je taj isti hrvatski fizioterapeutski tehničar godinama uključen u zdravstveni sustav RH na osnovu srednjoškolske diplome, položenog stručnog ispita pri MIZ (čemu je prethodila godina dana pripravničkog staža) i valjane licence HKF za fizioterapeustkog tehničara.
Hrvatskoj komori fizioterapeuta čini se kako je jedino bilo bitno pronaći načina za punjenje bankovnog računa. I pronašla ga je. I vjerujemo da je dobar dio hrvatskih fizioterapeutskih tehničara platio namet zvan Ispit osposobljenosti pri HKF.
Sve do jednog lijepog dana. Dana kada je glavni lik iz naše priče zajedno sa drugim hrvatskim fizioterapeustkim tehničarima odlučio pravno preispitati odluke koje propisuje Pravilnik iz 2015. godine.
Zakotrljala se gruda. Prvo sa nadzorom Ministarstva zdravstva RH u HKF i uputi iz siječnja 2021. godine, u kojoj se jasno navodi potreba brisanja članaka 11. stavak II Pravilnika i 11.a dopune Pravilnika, jer prvostupniku fizioterapeutu, koji je obavio pripravnički staž i položio stručni ispit pri ministarstvu nadležnom za zdravstvo na nižoj razini obrazovanja za fizioterapeutskog tehničara, nakon stjecanja više razine obrazovanja, Komora treba izdati odobrenje za samostalni rad bez obveze polaganja ispita osposobljenosti. Ovo stoga, što se završetkom više razine obrazovanja na stručnom studiju fizioterapije član Komore stručno usavršavao, a člankom 4.a stavkom 5. Zakona o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru (»Narodne novine« br. 22/13., 41/16., 64/18., 47/20., 20/21.) je propisano da kvalifikacije koje se stječu završetkom stručnih studija potvrđuju primjerenu razinu znanja i vještina koje omogućavaju obavljanje zanimanja i osposobljenost za neposredno uključivanje u radni proces te život i rad u promjenjivom društveno-kulturnom kontekstu prema zahtjevima tržišnoga gospodarstva, suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija i znanstvenih spoznaja i dostignuća te u skladu s društvenim potrebama i cjeloživotno učenje.’’ – Presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usoz-39/2022-15 od 30. siječnja 2023.
Ovom presudom ukinute su slijedeće odredbe; odredba članka 11. stavak II., članak 6. i ukinuti dijelovi članaka 7. i 8. Pravilnika, kao i odredba članka 11.a iz Dopune Pravilnika nisu suglasne s odredbama ZoZZ-a koje određuju stjecanje kvalifikacije struke i odobrenje za samostalan rad i nisu u skladu s odredbom članka 4.a stavka 5. Zakona o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru (»Narodne novine« br. 22/13., 41/16., 64/18., 47/20., 20/21.). Ukinute odredbe prestale su važiti danom objave ove presude u »Narodnim novinama« na temelju odredbe članka 86. stavka 4. ZUS-a.
Jednog lijepog utorka, 30. siječnja ljeta Gospodnjeg 2023. godine hrvatski fizioterapeutski tehničari oslobođeni su jednog od nameta, institucije koja bi ih trebala poticati i slijediti na profesionalnom putu. A mi ćemo se i s ovom presudom protiv HKF, a u korist njezinih članova zapitati:
Quo vadis, Hrvatska komora fizioterapeuta? I kome/čemu služiš?