Psihološko proljeće od kolovoza 2019. godine pokušava dobiti od Hrvatske liječničke komore (HLK) i Hrvatske komore medicinskih sestara (HKMS) popis 10 osoba kojima su te dvije komore u kumulativu isplatile najveći novčani iznos tijekom 2018. godine te popis osoba kojima su isplaćena sredstva sa stavke „intelektualne i osobne usluge“. Do sada smo uspjeli saznati kome je HKMS donirala preko milijun kuna u 2018. godini te smo napravili analizu rashoda HLK-a i HKMS-a. Iako Psihološko proljeće i dalje vodi po broju dobivenih žalbi protiv HKMS-a, HKMS i HLK i dalje odbijaju dostaviti tražene informacije.
HLK: dostava zatraženih informacija zahtijeva dodatni napor i aktivnost HLK-a
HLK u svojem rješenju navodi da zatražene informacije ne predstavljaju informacije prema Zakonu o pravu na pristup informacijama (ZPPI). HLK tvrdi da se do zatraženih informacija može doći „jedino dodatnim naporom i aktivnostima HLK-a“ jer bi, eto, morali pregledati svoju arhivu iz 2018., a prema njihovom tumačenju to bi značilo „stvaranje nove informacije“, pa samim time nisu obvezni dostaviti tražene informacije.
Naglašavamo da je zahtjev za pristup informacijama poslan u kolovozu 2019. godine. HLK je odbio dostaviti informacije u listopadu 2019. godine, a Povjerenik je donio rješenje kojim je HLK-u naloženo postupanje u siječnju 2021. godine. Prema tome, cijeli postupak traje već preko godinu i pol dana, što samo pokazuje razmjere kršenja Ustavom zagarantiranog prava na pristup informacijama od strane komora.
HKMS brani sve komore od zločestog Psihološkog proljeća
HLK se barem nije sramotio svojim rješenjem, ali zato je HKMS tu da nas podsjeti zašto smo se uopće počeli baviti komorama. U rješenju ispisanom na 11 stranica, HKMS dovodi u pitanje stavove iznesene u presudi Visokog upravnog suda prema kojoj predsjednici komora moraju objaviti svoje plaće, tvrdi da Povjerenik vodi „interni popis tijela javne vlasti“, iako se radi o zakonskom ovlaštenju Povjerenika i tvrdi da je neprihvatljivo da se plaće zaposlenika svih tijela javne vlasti moraju smatrati javnim sredstvima. Rješenje objavljujemo u cijelosti, a za vas smo izdvojili najzanimljivije.
Podsjetimo se, HKMS je u svojem rješenju iz ožujka 2020. godine tvrdio da koordinator inicijative Psihološko proljeće Domagoj Švegar zloupotrebljava pravo na pristup informacijama te je zbog toga odlučio uskratiti zatraženu informaciju. Na to rješenje smo se žalili, ali HKMS se jako naljutio što je Povjerenik u svojem novom rješenju od 13. siječnja 2021. godine utvrdio kako se u „slučaju informacija o raspolaganju javnim sredstvima ne može razmatrati pitanje zlouporabe prava na pristup informacijama“. Zbog toga se HKMS jako potrudio pokušati dokazati da se članarina koja se mora plaćati HKMS-u ne može smatrati javnim sredstvom.
Najprije se poziva na sudsku praksu koju proizvoljno tumači na način da se samo sredstva iz državnog proračuna mogu smatrati javnim sredstvima, a zatim poseže za Zakonom o državnom proračunu i tvrdi da se HKMS ne nalazi na popisu tijela koja su navedena kao proračunski i izvanproračunski korisnici, pa valjda to treba značiti da se ne radi o javnim sredstvima.
HKMS je i jako ljut na Visoki upravni sud, koji je u svojoj presudi odbio tužbeni zahtjev Hrvatske komore fizioterapeuta (koja je donesena aktivizmom članova Psihološkog proljeća) i utvrdio da „bruto iznosi plaća zaposlenih u tijelima javne vlasti predstavljaju podatak o raspolaganju javnim sredstvima te javnosti trebaju biti dostupni i bez provođenja testa razmjernosti javnog interesa“. Na navedenu presudu se poziva Povjerenik kada nalaže HKMS-u da dostavi tražene informacije, ali HKMS u svojem rješenju utvrđuje da „zauzeto stajalište izneseno predmetnom presudom nije potkrijepljeno odredbom niti jednog propisa“. HKMS očito ne priznaje pravomoćne presude sudova Republike Hrvatske.
HKMS dalje navodi da Povjerenik vodi „interni, neobvezujući popis tijela javne vlasti, temeljem vlastite procjene“, pa zaključuje da je protivno propisima i sudskoj praksi „da se plaće svih zaposlenika tijela javne vlasti (stotine tisuća ljudi) imaju smatrati javnim sredstvima i trebaju biti dostupni javnosti bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa“. Ne samo da HKMS očito ne zna da je Povjerenik neovisno državno tijelo koje bira Hrvatski sabor i da ignorira Povjerenikovu zakonsku obvezu vođenja Registra službenika za informiranje, već najozbiljnije u rješenju navodi da se plaće „stotine tisuća ljudi“ koji su zaposleni u tijelima javne vlasti ne bi trebale biti dostupne javnosti bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa.
HKMS dalje tvrdi da se članarine komora u zdravstvu ne smatraju javnim sredstvima, a do tog zaključka dolazi pravnom akrobatikom dostojnom olimpijca koji osvoji medalju na konju s hvataljkama, samo što HKMS-ova argumentacija nema nikakve hvataljke niti u realnosti niti pravnim propisima.
I kao šećer na kraju, HKMS i dalje nastavlja tvrditi da Domagoj Švegar, kao koordinator inicijative Psihološko proljeće, zloupotrebljava pravo na pristup informacijama te da iznosi „neutemeljene optužbe na račun, ne samo HKMS, nego i drugih komora u Republici Hrvatskoj“, a kao dokaz tome prilaže linkove na tekstove koji nisu objavljeni na web stranici Psihološkog proljeća.
Podsjećamo, zahtjev za pristup informacijama poslan je u kolovozu 2019. godine. HKMS je dostavio samo dio zatraženih informacija, pa je uložena žalba. Povjerenik donosi prvo rješenje u studenom 2019. godine, a HKMS opet odbija dostaviti informacije u ožujku 2020. godine. Povjerenik vraća HKMS-u predmet na ponovno odlučivanje u siječnju 2021. godine, a HKMS u ožujku 2021. godine ponovno odbija dostaviti zatražene informacije. Sveukupno, postupak traje već preko 18 mjeseci, a tražene informacije još uvijek nismo dobili.
Stoga pitamo naše čitatelje: tko ovdje zapravo zloupotrebljava zakone Republike Hrvatske?
Vaše zločesto Psihološko proljeće
P.S. Preporučujemo HKMS-u da dio donacija preusmjeri na pravnu edukaciju svoje službenice za informiranje.