Izvor:
U hrvatskim školama radi veliki broj psihologa zaposlenih putem državnih mjera za zapošljavanje pripravnika. Budući da pripravnicima mentori rade u drugim školama, oni su često i jedini psiholozi u mjestu. No program pripravništva traje samo godinu dana te nakon toga mladi psiholozi odlaze na burzu rada ili dodatnu prekvalifikaciju, a djeca ostaju bez psihologa. Iz inicijative ‘Psihološko proljeće’ pozivaju stoga Ministarstvo znanosti i obrazovanja da osigura zapošljavanje psihologa po isteku programa jer se, između ostalog, u protivnom učenici iz godine u godinu iznova moraju navikavati na nove psihologe.
Specifičnost školskih psihologa-pripravnika je u tome što su njihovi mentori, koji ih nadziru, vode i podupiru u radu, u pravilu zaposleni u drugim školama. Prema tome, kada školskom psihologu zaposlenom u malom mjestu završi pripravništvo, ukoliko škola s njim ne sklopi novi ugovor o radu, škola ostaje bez psihologa, a učenici koji su bili u njihovom tretmanu ostaju bez prijeko potrebne psihološke podrške u kognitivnom i socio-emocionalnom razvoju.
Tek što se djeca uspiju upoznati s psihologom, on ode…
Upozoravaju da se danas diljem Hrvatske događa da djeca koja su tek stekla povjerenje u školskog psihologa s kojim su započeli proces savjetovanja i ostvarili napredak ostaju bez njihovog vodstva i stručne pomoći.
– Mnogi od njih bili su ne samo jedini psiholog u školi, nego i u mjestu, a s obzirom na socioekonomsku sliku u mnogim takvim mjestima, teško da će djeca dobiti potrebnu pomoć od nekog drugog psihologa, kažu iz incijative.
‘Educiramo se za škole pa se zaposlimo negdje drugdje’
– Osim toga, koji je smisao usmjeravanja visokoobrazovanih ljudi u područje u kojem nikada neće raditi? Zašto država subvencionira usavršavanje u određenim vještinama i znanjima (poput testiranja zrelosti djeteta za upis u osnovnu školu) da bi nakon 12 mjeseci istim pripravnicima ponudila dvije mogućnosti: burzu rada ili prekvalifikaciju unutar struke (za organizacijskog, sportskog, kliničkog psihologa, psihologa u medicini rada ili nekoj drugoj grani psihologije)?, pitaju se mladi psiholozi.
MZO nije predvidio posljedice
U sklopu državnih mjera za zapošljavanje pripravnika, od 1. siječnja 2018. godine do danas zaposleno je ukupno 3414 pripravnika, od čega 1367 (40%) u privatnom sektoru. Od preostalih 1865 pripravnika zaposlenih u javnom sektoru, 1340 je zaposleno u zdravstvu (čak 55 u KBC-u Sestre milosrdnice), 310 u obrazovanju (uključujući vrtiće), 113 u socijali i 102 u kulturi (muzeji, arhivi i dr.). Podaci su to koje je inicijativa ‘Psihološko proljeće’ dobila od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i Državnog zavoda za statistiku.
Rapored pripravnika po ustanovama u 2018. i 2019. godini:
Pripravnici-u-javnom-sektoru-2018-i-2019
Među svim tim pripravnicima, psihologa je ukupno 142 (4.2%) i to 14 u realnom sektoru, a 128 u javnom, od čega je većina u školama. Školskih psihologa koji su pred mjesec-dva radili kao pripravnici, a danas su na burzi rada, iz tjedna u tjedan je sve više i više. Ministarstvo znanosti i obrazovanja (MZO) nije predvidjelo posljedice koje mogu nastati po završetku njihovog pripravništva, što je iznimno zabrinjavajuće.
Apel Ministarstvu: Zaposlite nas!
– Vjerujemo da se pripravnici ne bi protivili ni radu u dvije škole, po pola radnog vremena u svakoj, čime bi se dostupnost psihologa učenicima dodatno povećala, kažu mladi psiholozi.
‘Ako se ne planiraju, državne mjere mogu biti itekako štetne’
Ustvrdili su kako primjeri poput ovoga pokazuju da čak i kada su obilate, državne mjere mogu biti štetne ako se dobro ne planiraju.