Zakonom ustanovljene strukovne komore u Hrvatskoj su tijela s javnim ovlastima, s velikim i značajnim javnim ovlastima i velikim, a često i ogromnim, prihodima i imovinom, a faktički su, zbog nepostojanja opće zakonske regulative njihovog rada, potpuno izvan bilo kakvog stvarnog nadzora.
Naime, u Hrvatskoj ne postoji opća zakonska regulativa komora, tj. Zakon o komorama, kao što postoji za sve druge pravne osobe (trgovačka društva, udruge, ustanove, zaklade itd.) kojim bi se precizno reguliralo transparentnost, javnost i demokratičnost njihova rada i odlučivanja, demokratski izbor i nadzor nad radom dužnosnika, prava članova, tijela, ovlasti i način provođenja unutarnjeg nadzora, a posebno vanjskog nadzora od strane nezavisnog regulatornog tijela i/ili nadležnog ministarstva, nad zakonitošću rada i odluka tijela i dužnosnika komora.
Tako ne postoji neovisno regulatorno tijelo koje bi nadziralo rad zakonom ustanovljenih strukovnih komora, kao što to postoji za druge djelatnosti, a u pravilu niti nadležna resorna ministarstva imaju ikakve stvarne nadzorne ovlasti u odnosu na zakonitost rada i odlučivanja komora.
Utvrđivanje ustrojstva, nadležnosti, sastava, načina izbora, prava i dužnosti tijela komore, osnivanje i nadležnost drugih tijela komore osim onih osnovnih tijela upravljanja komorom propisanih samim zakonom, prava i dužnosti članova prema komori, disciplinski postupak za utvrđivanje povreda dužnosti i ugleda profesije te druga pitanja značajna za profesiju, obično je zakonom prepušteno samoj komori da to uređuje svojim statutom i drugim općim aktima.
Rezultat ovakvog zakonskog “uređenja” rada komora u RH je da u sadašnjoj organizaciji, načinu rada, donošenju općih akata, izboru dužnosnika komore, obične članove komore, tj. one koji nisu neki dužnosnici komore, njihova komora uglavnom skoro ni o čemu doista važnom, poput npr. donošenja Statuta, Tarife o nagradama, naknadama i troškovima, Kodeksa profesionalne etike, prije donošenja tih akata niti informira, a još manje konzultira. Izbori dužnosnika lokalnih zborova komore se održavaju na sastancima na kojima uglavnom sudjeluje mali ili neznatni broj članova, uglavnom onih koji su već neki dužnosnici u komori ili žele to postati i po koji njihov bliski kolega ili prijatelj, jer zakonom nije propisan nikakav kvorum za valjanost rada i odlučivanja skupštine lokalnog zbora komore.
Stoga strukovne komore u Hrvatskoj ustanovljene zakonom uglavnom štite interese komorskih uhljeba koji se godinama nedemokratski biraju uglavnom između sebe i svojih bliskih ili interesno povezanih kolega, dok velika većina članstva njihove komore uopće ne sudjeluje u tim izborima.
Što se tiče komora i njihovog statusa općenito u RH, osobno sam veliki protivnik obveznog članstva u bilo kojoj strukovnoj komori zbog njihove zakonom ustanovljene monopolske pozicije i djelovanja, te zbog njihovih čestih netransparentnosti u radu i odlučivanju, nedemokratske organizacije i djelovanja, nedemokratskog donošenja odluka i izbora dužnosnika, te gušenja slobode govora i mišljenja članstva.
Izvor: Švegar, D., Ivanković, N. (2019). Baza podataka o poslovanju strukovnih komora u 2018. godini. Rijeka: Građanska inicijativa Psihološko proljeće.
Po mom mišljenju temeljni razlog zbog kojeg u RH strukovne komore u kojima je članstvo obvezno često pokazuju zabrinjavajuće deficite u odnosu na transparentnost, demokratičnost i javnost njihovog rada i odlučivanja, nemaju odgovarajuće mehanizme koji priječe monopolističko ponašanje, pokreću stegovne postupke zbog verbalnog delikta protiv svog članstva itd. i sl., je nepostojanje (za razliku od drugih pravnih osoba) bilo kakve opće zakonske regulative o demokratskom i transparentnom donošenju odluka, izboru dužnosnika, o demokratskim pravima članstva i procedurama ostvarivanja istih itd…
Drugi je problem zakonom propisano obvezno članstvo u jednoj jedinoj monopolističkoj komori za pojedine struke. Smatram da članstvo u komori treba biti na dragovoljnoj osnovi, a ondje gdje je takvo članstvo možda potrebno zbog potrebe licenciranja i stručnog nadzora obavljanja djelatnosti, trebalo bi dopustiti uz zakonom propisane uvjete slobodno osnivanje više strukovnih komora ili poslove izdavanja i oduzimanja licenci za rad i stručnog nadzora, zakonski dati u nadležnost resornog ministarstva ili za odvjetništvo (zbog njegove Ustavom zajamčene samostalnosti i neovisnosti) u nadležnost na državnoj razini osnovanog neovisnog strukovnog odvjetničkog vijeća.
Ivica Ban, dipl. iur.