Komore u Hrvatskoj kao zastarjeli sustav zastrašivanja svih koji su nezadovoljni njihovim radom

Za one koji ne znaju: Ustav RH najsnažniji je i temeljni pravni dokument i akt u Hrvatskoj. Ni jedan zakon ili pravilnik, ili bilo koji drugi pravni akt, koji nisu u skladu s Ustavom, a prethodno je proveden postupak usklađenosti nekog pravnog akta s Ustavom, nemaju pravnu ni zakonsku snagu. Ustav jamči svima potpunu slobodu i pravo da izražavaju svoje mišljenje. Mnoge komore ranije su imale, ili još uvijek pokušavaju uvesti verbalni delikt kao sredstvo kontroliranja što njihovi članovi smiju pričati o samim komorama u javnostima, ali i o njihovim čelnim ljudima. Vidjeli smo da komore ne vole kada se propitukuje njihovo poslovanje i postupanje, naročito ne od samih članova. Mnoge komore imaju pravilnike, odnosno kodekse profesionalne etike kojima se brani „ugrožavanje ugleda tijela i dužnosnika komore, te same komore“. Što bi to bilo? Tko odlučuje o tome? Ne odlučuje nepristrani sud, već obično sudovi časti u samim komorama (istim onim komorama koje su te prijavile za to dijelo). Ovo predstavlja idealan mehanizam zastrašivanja članova različitih komora kako se ne bi javno bunili, jer javnim kritiziranjem ne samo da skreću pažnju na komoru i njene čelne ljude, već i na samu struku. Javno iznesene kritike svoga rada ili odluka nadležna komorska tijela smatraju „ugrožavanjem ugleda struke i komore

U Hrvatskoj je do sada koliko nam je to poznato tek nedavno podnesen prvi zahtjev za ocjenu suglasnosti nekog pravilnika ponašanja ili etičkog kodeksa stručnih komora s Ustavom RH. Bilo bi vrlo zanimljivo vidjeti imaju li komore doista moć zabraniti članovima da govore negativno, odnosno kritički o struci, komori, tijelima i dužnosnicima komore, ili da govore o stvarima koje članovi dotičnih komora ne žele slušati (npr. o problemima u pravnom reguliranju struke). Članci i stavke u kodeksima i pravilnicima koji govore da pripadnici određene struke (najčešće liječnici, medicinske sestre, psiholozi, socijalni radnici itd.) ne smiju iznositi negativne komentare ili bilo što što se može protumačiti kao povreda časti, ugleda i dostojanstva osobe, djelatnosti ili komore u suprotnosti su s odredbama o pravu na slobodu mišljenja i izražavanja misli sadržanim u Ustavu (čl. 16., čl. 38. st. 1.-3. i čl. 46.), (Europskoj) Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (čl. 10. st. 1.-2.), te u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima (čl. 19.) kojima je propisano da ostvarivanje slobode mišljenja i izražavanja misli može biti podvrgnuto samo ograničenjima i kaznama propisanim zakonom, a ne i nekim podzakonskim ili općim aktima kao što su to statuti, kodeksi profesionalne etike ili drugi opći akti. Zašto ti pravilnici i kodeksi i dalje postoje te zašto ih komore mogu koristiti kao oblik zastrašivanja članova? Zato što Ustavni sud ili Visoki upravi sud do sada nisu donijeli niti jednu odluku po nekom zahtjevu za ocjenu suglasnosti dotičnih kodeksa i pravilnika s Ustavom RH. Najžalosnije je što bi se za svaki takav pravilnik, za svaku struku posebno, morao podnijeti poseban Zahtjev za ocjenjivanje suglasnosti zakona/pravilnika s Ustavom. Pogledajmo malo što o ograničavanju slobode mišljenja i govora piše u odredbama članka 16., 38. i 46. Ustava RH :

Ako ste pročitali ovo, jasno vam je da su etički kodeksi i pravilnici koji govore o „ugrožavanju ugleda, časti i dostojanstva struke, dužnosnika i tijela komore i same komore“ u potpunosti protuustavni jer vam ne dozvoljavaju da iskažete slobodno svoje mišljenje o tim stvarima, a i ograničavaju vam slobodu govora. Naročito ako ono nije popularno u vašoj komori i tijela komore mogu je protumačiti kao ugrozu te vas sankcionirati na osnovu toga. Sloboda govora ima i svoja prirodna i normalna ograničenja. Članak 39. Ustava RH jasno kaže da je zabranjeno poticanje ili upotreba bilo kojeg oblika nasilja. Shodno tome, ne možete pozivati na napad, ozljedu, smrti ili drugi oblik nasilja nad nekom osobom i tvrditi da je to vaša sloboda govora i mišljenja. Jer nije. To je samo nasilje.

Nadalje, sloboda mišljenja i govora je ograničena zakonskom zabranom vrijeđanja i klevetanja propisanom Kaznenim zakonom, s tim da sudska praksa tolerira i ne sankcionira lakše uvrede na račun političara i drugih javnih dužnosnika, koje su motivirane negativnom percepcijom njihovog rada, postupaka i odluka.

Ako vam je nejasno, pogledajmo to iz mog osobnog primjera u praksi, ali i u realnosti zbog presude Ustavnog suda.

Kolege me pitaju zašto sam tako kritičan i zašto se ne bojim HPK ili onoga što ona može napraviti? Pitam se samo što mi HPK može napraviti zbog mojih tekstova? Naime, u mojim tekstovima ne vrijeđam HPK (iako ćemo vidjeti kasnije da imam ustavno pravo vrijeđati ih), niti ikoga poimence prozivam (i za to imam ustavno pravo, dokle god ne pozivam na nasilje nad dotičnim osobama), ja samo iznosim dostupne podatke i analizu istih iz svoje perspektive. Svi podaci vrlo su lako dostupni ako ste barem malo više informatički i pravno pismeni. Ali svejedno želim približiti kolegama psiholozima te informacije jer mnogi od njih nisu upućeni što se događa s regulacijom struke. Sve moje analize uvijek su potkrepljene materijalima jer i ja sam sam zagovornik dostupnosti podataka u istraživanjima na osnovi kojih se izvode analize i zaključci. Ni vi se ne trebate bojati propitkivati (ne)rad, (ne)efikasnost i (ne)adekvatnost (ne)rada svojih komora. Nemojte se plašiti nekog pravilnika ili etičkog kodeksa. Ma koliko nešto pravilnik ili zakon rekli, i koliko se mogli iskoristi protiv članova koji su „nepodobni“, jedna stvar je uvijek jača od njih. I od bilo kojeg pravilnika i zakona. To je kao što smo vidjeli: Ustav RH. Dokle god nikoga fizički ne napadate i ne prijetite mu ugrozom po život i sigurnost, mirni ste i nitko vas nema pravo kazniti ni na osnovi bilo kojeg pravilnika.

Moj odgovor na ranije postavljeno pitanje je jednostavan: sloboda govora i izražavanja mišljenja je Ustavom zagarantirana, pa čak i tada kada te misli nekoga vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju (čitaj potencijalno HPK kao moje regulatorno tijelo).). Pa čak i kada predsjednika države nazovete idiotom  u javnom glasilu, to je vaše puno ustavno pravo.  Čisto sumnjam da Ustavni sud RH drži rad neke komore ili njene dužnosnike na višem i ozbiljnijem mjestu od predsjednika RH. Čak i kada bih ih individualno vrijeđao (što ne radim, niti smatram poželjnim i prihvatljivim u ozbiljnim raspravama bilo kojeg tipa, s psiholozima ili nepsiholozima) Ustavni sud kaže da je to moje pravo. Ako Ustavni sud dozvoljava da se predsjednika države (čiji rad Ustav RH smatra od posebne važnosti za našu državu i njezine građane i regulira ga člancima 93.-106.) naziva idiotom, zašto se idiotima ne bi mogli nazivati predsjednici stručnih komora? Zašto ne bi debilima mogli nazivati članove nadzornih i upravnih odbora? Bog zna da neki ljudi to zaslužuju. Nikada ne bih uvrijedio kolegu s nekom od navedenih riječi, ali ne vidim ništa sporno u tome da opišem rad nekih osoba kao intelektualno potkapacitiranih, što je moje ustavom osigurano pravo slobode mišljenja i govora, što bi se po sadašnjoj regulaciji profesije psihologa smatralo uvredom časti, možda čak i struke. Shodno tome mogao bih odgovarati za to. Ranijim primjerima samo vam želim pokazati koliko su čelni ljudi komora sebe zaštitili protuustavnim pravnim mehanizmima kojima lako mogu plašiti svoje članove. Naročito one koji se uopće ne razumiju u pravo. Razmislite sada opet, zašto je u redu nazvati idiotom predsjednika države, ali čelni ljudi komora ne dozvoljavaju različitim pravilnicima da se njih ili samu komoru tako naziva?

Znajte, ako vas ikada vaša komora pokuša sankcionirati zbog vrijeđanja, ili nečeg trećeg što su iz vašeg govora i nastupa okarakterizirali kao „uvredu ili ugrozu časti i dostojanstva“, iz prethodne odluke Ustavnog suda o Stipi Mesiću naučite nešto. Nemojte prihvatiti odluku (ne)pristranih tijela – sudova časti koji funkcioniraju u vašim komorama da ste krivi. Radije unajmite odvjetnika i tužite svoju komoru zbog ugrožavanja ustavom zajamčenih prava. Podnesite sam pravilnik ili zakon na ocjenu ustavnosti. Priuštite svojoj komori nezaboravno iskustvo na Ustavnom ili Visokom upravnom sudu. Osigurajte sebe pravima koje ima svaki građanin RH pa tako i svi građani članovi stručnih komora.

Zapamtite: budite slobodni u govoru i mišljenju, razumni i kritični, ali nikada nasilni.

Ivan Zečević, mag. psych.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)